 Bosanska sehara u Svedskoj Prvu nagradu na regionalnoj izlozbi zenskih rukotvorina istocne regije su dobile zene iz Värnama, ali je i svima ostalima urucena nagrada kao pobjednicama, sto dokazuju iz godine u godinu svojim dostignucima. Pise: Enisa Popovic-Cengic  Växjö, 20.10.2001. Sekcija zena BH udruzenja ”Ljiljan” Växjö organizovala je 20.10.2001. susret zena i regionalnu izlozbu zenskih rukotvorina. Ucestvovalo je pet udruzenja istocne regije: Kalmar, Mönsterås, Värnamo, Västervik i Växjö. Program dnevnih aktivnosti bio je prebogat i savjesno, od srca pripremljen. Oko 10 sati su poceli pristizati gosti, pa sam tada i ja stigla iz Göteborga kao predstavnik Odbora za kulturu pri BHSZ. Nakon toga u programu je bila setnja gradom i posjeta najinteresantnijim dijelovima te lijepe i simpaticne carsije. Zene, domacini, su se trudile da nam bude sto prijatnije i uspjele su. Osjecale smo se kao medju najrodjenijima i kao da se vec odavno poznajemo. Po povratku u Kvarterhus, cekala nas je prebogata bosanksa sofra spremljena mastovitoscu i velikim umijecem nasih zena iz BiH. Jasminka Jasna Peric (koordinatorica istocne regije), Alma Palic i Begzada Avdic su kao domacini pozdravile goste i pozeljele nam ugodan boravak u tom toplom kutku grada Växjö. Ja sam takodje pozdravila sve nase zemljakinje ispred BiH Saveza zena u Svedskoj i predala im skroman, ali simbolican poklon, nasu tradicionalnu halku radjenu u keramici i dvije knjige na bosanskom jeziku. Od srca sam im porucila da svoju bogatu bosansku seharu, koju su donijele u svojim srcima, ne prestanu puniti i puniti, novim i ljepsim, vjecnim vrijednostima nase kulture, tradicije, obicaja... Naglasila sam da zene-majke imaju uz sebe najdragocjenije i najsavrsenije umjetnicko djelo, a to su njihova djeca, djeca nase BiH koju moraju njegovati i obogacivati, vezuci ih zlatnim nitima sa svojim pradjedovskim jezgrom, tamo, u BiH. Zatim su dodijeljene nagrade ucesnicama izlozbe rukotvorina, sto nije bio nimalo lahak posao. Prvu nagradu su dobile zene iz Värnama, ali je i svima ostalima urucena nagrada kao pobjednicama, sto dokazuju iz godine u godinu svojim dostignucima i da je posao zirija izlisan. Zatim je hor udruzenja ”Ljiljan” Växjö izveo buket najpjevanijih sevdalinki i starih gradskih pjesama, a tako lijepo su zvucale i na svedskom jeziku. Djevojke sa gitarama i defom, pa djevojcice u kolu sa svojom uciteljicom, bile su poslastica za sve nas. Recitacije, uciteljice Sadete u penziji, bile su dirljive i zivopisne, da su potekle i suze banjalucke i bosanske. Zabavni program se i zavrsio bas tako, zabavno uz tombolu. Druzenje se nastavilo uz muziku, salu, caskanja, upoznavanja i planiranja novih susreta, ovakvih, ne mogu biti bolji. Utiske jos slazem u sjecanje kao i imena zena-vrijednica, koje pozeljeh ponovo sresti i saradjivati sa njima u buducnosti... Uz zahvalnost sto ste mi omogucili ovaj susret, sretna sam. Pozdrav svima od Enise. |
||||||||
|
|
